Historija razvoja herbara
Prikupljanje biljaka, motivirano željom za upoznavanjem
raznolikosti, anatomije i morfologije je stara ljudska aktivnost, koja je
rezultirala osnivanjem herbara kao institucije. Ova tradicija sabiranja, obrade
i čuvanja biljaka, te različite tehnike koje se pri tome koriste, praktikuje se
vijekovima. Razlog slabog znanja o raznolikosti biljaka, koje imaju velik
značaj za uspješnu egzistenciju ljudi, nalazi se u degradaciji okoliša koja je
prisutna širom svijeta, jer gdje nema biljaka upitna je i mogućnost našeg
opstanka. Znanje o raznolikosti biljaka vodi ka traženju novih izvora hrane,
energije, lijekova i drugih korisnih materijala, te su u taj proces uključene
mnoge naučne discipline poput ekologije, farmakologije, fiziologije,
agronomije, biohemije, medicine itd. [1].
U najužem smislu riječi,
herbar je zbirka prepariranih biljnih primjeraka, koje prate odgovarajući
podaci i unutarnja organizacija. Iz historijskih razloga ova zbirka nosi
naziv herbar, a sami termin se originalno odnosi na knjigu o
medicinski korisnim biljkama. Prvi koji je upotrijebio termin herbar za
jednu ovakvu zbirku osušenog bilja bio je francuski botaničar J.P. Tournefort
(1656-1708). C. Linnaeus (1707-1778) preuzima navedeni naziv, te je
zahvaljujući njemu, ili slučajno naziv herbar prihvaćen širom
svijeta. U okviru herbara pojedinačna biljka naziva se primjerak,
dok se dio sabranog bilja koji se koristi naziva materijal. Za
označavanje niza biljaka sa istim serijskim brojem sabiranja ili za samu zbirku
koristi se termin kolekcija. Vijekovima duga tradicija proučavanja
i sabiranja biljaka rezultirala je formiranjem institucija oko pojedine zbirke
ili više njih. Prema tome, upotrebom termina herbar može se
podrazumijevati cijela institucija, dok se za sami biljni materijal može
koristiti naziv herbarska zbirka, herbarijska zbirka, herbar itd. [1].
Herbarske zbirke u svijetu
Prvom osobom koja se bavila dokumentacijom biljnog materijala
sušenjem i prešanjem smatra se profesor botanike Luca Ghini (1490?-1556), sa
Univerziteta u Bolonji. Takva praksa se ubrzo raširila Evropom, te postala
standardna tehnika, dok su mnogi raniji herbari imali oblik knjiga, a ne
pojedinačnih listova. Herbari su bili privatno vlasništvo i kao takvi, prva su
osnova mnogih današnjih poznatih herbara. Tako je Oxfordski herbar nastao od
privatnih zbirki Jacoba Bobarta (1641-1719), Henryja Barrona Fieldinga
(1805-1851), Williama Shererda (1658-1728), i G.C. Druca (1850-1932), dok je
poznati Herbar Royal Botanical Garden, Kew nastao od privatnih zbirki W.A.
Bromfilda (1801-1851), Williama Hookera (1785-1865) i Georgea Benthama
(1800-1884). Također, Herbar British Museuma nastao je od zbirki Sir Josepha
Banksa (1743-1820) i Sir Hansa Sloana (1660-1753). Teorijski, herbarski
materijal može trajati jako dugo, ako se adekvatno održava. Tako su herbari
Caesalpina (1519-1603) i Ghinia (1519-1556) u Italiji stari 500 i više godina
[1].
Tri najstarija herbara u svijetu [1] su:
·
Università di Bologna, Bolonja, Italija iz 1570. godine (BOLO) sa
otprilike 130,000 primjeraka
·
Naturkundemuseum, Kassel, Njemačka, iz 1569. godine (KASSEL) sa
približno 30,000 primjeraka
·
Universität Basel, Basel, Švicarska iz 1588. godine (BAS) sa
otprilike 220,000 primjeraka.
Internet stranica Index Herbariorum [2] navodi da u svijetu ima 3240 herbara.
Samo u SAD-u ima preko 60 miliona primjeraka u 628 herbara [3]. U
Nacionalnom herbaru SAD-a (National Museum of Natural History, Smithsonian
Institution) postoji blizu 5 miliona primjeraka, od čega je oko 500,000
primjeraka samo iz porodice Compositae (Asteraceae).
Prema podacima iz 1990. godine Index Herbariorum navodi ukupno 272,800,926
primjeraka u popisu važnijih herbara svijeta [1].
Neki od najvećih herbara na svijetu [1] su:
·
Museum National d'Histoire Naturelle, Paris (P) sa 10,500,000
primjeraka,
·
Royal Botanical Garden, Kew (K) sa preko 5,000,000 primjeraka,
·
Komarov Botanical Institute, Saint Petersburg (LE) sa preko
5,000,000 primjeraka,
·
Conservatoire et Jardin Botanique, Geneve (G) sa 5,000,000
primjeraka,
·
New York Botanical Garden, New York (NY) sa 4,300,000 primjeraka,
·
Harvard University, Cambridge, USA (A+FH+GH) sa 4,250,000
primjeraka,
·
National Herbarium, Washington DC (US) sa 4,110,000 primjeraka,
·
British Museum (Natural History), London (BM) sa 4,000,000
primjeraka,
·
Institute de Botanique, Montpellier (MPU) sa 4,000,000 primjeraka,
·
Naturhistoriska Riksmuseet, Stockholm (S) sa 4,000,000 primjeraka.
Na različitim staništima Bosne i Hercegovine živi svijet formira
brojne zajednice i ekosisteme specifične samo za ovaj prostor, a također za
prostor Balkana i Evrope. Prema tome, moguće je govoriti o visokom stepenu
endemičnosti unutar biološkog, odnosno ekološkog diverziteta. U najraznovrsnije
u Evropi ubraja se flora Bosne i Hercegovine, dok joj na nivou globalne
biološke raznolikosti daje visok stepen endemičnosti i reliktnosti, gdje kao
rijetko gdje u Evropi, na geografski relativno malom prostoru, egzistiraju
višerazvojni endemni centri [4].
Bogatstvo biljnog diverziteta Balkanskog poluostrva ogleda se i u mnoštvu oformljenih herbarskih zbirki, a neki od poznatijh herbara [5] regije su:
·
Univerzitet u Zagrebu,
Herbar Šumarskog fakulteta (DEND), sa 7,000 primjeraka,
·
Institut Ruđer Bošković,
Herbar Flora Adriatica (RI), sa 2,300 primjeraka,
·
Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine, Herbar Bosne i Hercegovine (SARA), sa 110,000 primjeraka,
·
Herbar hrvatskog
Prirodno-historijskog muzeja (CNHM), sa 17,000 primjeraka,
·
Institut Planina i More,
Herbar Biokovskog područja (MAKAR), sa 20,000 primjeraka,
·
Univerzitet u Zagrebu,
Herbar fakulteta za Agrikulturu (ZAGR), sa 7,500 primjeraka,
·
Prirodno-historijski
muzej, Herbarium Adriaticum (ADRZ), sa 20,470 primjeraka,
·
Herbar hrvatskog
mikološkog društva (CNF), sa 27,000 primjeraka,
·
Herbar
Prirodno-historijskog muzeja u Splitu (NHMS), sa 12,414 primjeraka,
·
Herbar
Prirodno-historijskog muzeja u Rijeci (NHMR), sa 3,200 primjeraka,
·
Univerzitet
u Zagrebu, Herbarium Croaticum (ZA), sa 180,000 primjeraka,
·
Univerzitet
u Zagrebu, Herbarij Ive i Marije Horvat (ZAHO), sa 78,000 primjeraka,
·
Univerzitet u Beogradu,
Herbar Fakulteta za Biologiju (BEOU), sa 150,000 primjeraka,
·
Univerzitet u Novom Sadu,
Herbar Prirodno-matematičkog fakulteta (BUNS), sa 80,000 primjeraka,
·
Prirodno-historijski
muzej, Herbar Balkana (BEO), sa 490,000 primjeraka,
·
Univerzitet u Crnoj Gori,
Herbar Fakulteta za nauku (TGU), sa 10,000 primjeraka,
·
Institut za Biologiju,
Makedonski nacionalni herbar (MKNH), sa 171,500 primjeraka,
·
Herbarium Melovskiorum
(MKMEL), sa 33,000 primjeraka,
·
Herbar makedonskog muzeja
za prirodnu historiju (HMMNH), sa 30,500 primjeraka,
·
Sts. Cyril &
Methodius University, Makedonska kolekcija gljiva (MCF), sa 16,000 primjeraka,
·
Herbar slovenskog muzeja
za historiju prirode (LJM), sa 50,000 primjeraka,
·
Centar za naučno
istraživanje, Herbar instituta za Biologiju (LJS), sa 12,000 primjeraka,
·
Slovenski šumarski
institut, Mycotheca & Herbarium (LJF), sa 5,051 primjerkom,
·
Univerzitet u Ljubljani,
Herbar Biotehničkog fakulteta (LJU), sa 150,000 primjeraka.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine koji je osnovan 1888. godine, najstarija je i moderna kulturna i naučna ustanova u BiH. Herbar Bosne i Hercegovine (SARA) uspostavljen je 1890. godine [6], a registrovan je u svjetskom popisu zbirki „Index Herbariorum“ [5].
Brojnost herbariziranih biljnih primjeraka pohranjenih u Herbaru
Zemaljskog muzeja BiH oslikavaju bogatstvo biodiverziteta bosanskohercegovačkih
prostora koji je jako lijepo opisan u jednom navodu iz TV emisije „Prirodna
baština BiH“ [4]:
„Biodiverzitet BiH oduvijek se smatrao vrlo zanimljivim i izazovnim
za brojne istraživače, što je bio i glavni razlog da se iz tada udaljene
zapadne i srednje Evrope upute u bosanske vrleti i bespuća. Tako je i znameniti
francuski prirodoslovac Ami Boue, ponesen znatiželjom o čarima prirode
bosanskog vilajeta o kojem je slušao od učenih ljudi tokom svog boravka u
pojedinim dijelovima Osmanske imperije, pa je na svom pohodu od Stambola 1863.
godine pohodio i tadašnju evropsku Tursku, kako se zvala Bosna i Hercegovina.
Prošavši dolinom Rzava, Višegrad, Romaniju, te kroz klanac Miljacke i dalje
prema zapadu, ovaj zanesenjak je bio toliko ushićen ljepotama i divljinom prirode
bosanske da je, iako geolog, skupio i ogroman herbarski materijal zajedno sa
brojnim mineralima i stijenama, te ih odnio tadašnjoj evropskoj naučnoj
eliti... To blago danas je pohranjeno u najčuvenijim evropskim prirodoslovnim
muzejima i njihovim herbarijumima. Istoričari prirodoslovlja smatraju da je
dolazak ekspedicije Ami Boue-a i početak stvarnog naučnog prirodoslovnog
istraživanja na ovim prostorima. Čuvši za raznovrsnost živog svijeta, a posebno
vaskularne flore, u bosanske vrleti uputi se i znameniti evropski botaničar
Otto Sendtner (prvi oficijelni naučnik, biolog, koji je pohodio zemlju Bosnu).
Ovaj istraživač prikupi bogat floristički materijal na različitim dijelovima
Bosne i u najvećem jeku svog interesa i istraživanja bosanskih vrleti, onako,
na bosanski način, čisto iz varoške znatiželje, na put mu stade nekoliko
vlašičkih gorštaka. Napadoše karavan, uništiše dio skupljenog materijala, te
razbiše naočale ovog velikog umnika. Uplašen do smrti, istog časa, a nakon što
ga spasiše sluge njegove, Sendtner pokupi svu građu i čim prije pobježe iz
zemlje ove, te tadašnjoj evropskoj eliti uli strah od bosanskog temperamenta,
da se zadugo nakon toga niko ne usudi kročiti na ovo tlo. Tek uspostavom
austro-ugarske uprave, zajedno sa vojskom, činovnicima, počeše stizati i
prirodoslovci-naučnici. Iako ih je bilo mnogo, jedan zasigurno ima najveće
poštovanje ove zemlje. Karlo Maly, jedan od najstrastvenijih botaničara i
najvećih zaljubljenika u bilje raznovrsno, njemu najdraže zemlje Bosne... Ovaj
Austrijanac, srca bosanskog, duše hercegovačke, obiđe ovu zemlju, prikupi
izuzetno bogat herbarski materijal, opisa brojne endeme i relikte i sve to
pohrani u Herbarijumu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, te tako pronese
naučnu slavu o unikatnosti biljnog svijeta BiH širom zemaljske kugle.”
LITERATURA
[1] Nikolić, T. (1996): Herbarijski priručnik.
Školska knjiga, Zagreb
[2] Holmgren, P. & N. Holmgren.
(1995-2003): (updated monthly). Index Herbariorum (on line)
http://www.nybg.org/bsci/ih/ih.html
[3] Funk, V. A. & N. Morin. (2000): A
survey of the herbaria of the southeast United States. SIDA, Misc. 18: 5-52.
[4]
http://www.fmoit.gov.ba/bh_chm/5%20-%20Diverzitet%20vrsta.pdf
[5] Thiers, B. (continuously updated): Index
Herbariorum: A global directory of public herbaria and associated staff. New
York Botanical Garden's Virtual Herbarium. http://sweetgum.nybg.org/science/ih/
[6] Đug, S., Muratović, E., Drešković, N.,
Boškailo, A., Dudević, S., (2013): Crvena lista flore federacije Bosne i
Hercegovine, Knjiga 2. EU “Greenway” Sarajevo, Sarajevo.